Otvoreno pismo podrške za TPAN

21 od rujna 2020

Pandemija koronavirusa jasno je pokazala da je hitno potrebna veća međunarodna suradnja kako bi se riješile sve glavne prijetnje zdravlju i dobrobiti čovječanstva. Glavna među njima je prijetnja nuklearnim ratom. Danas se čini da se rizik od detonacije nuklearnog oružja - bilo slučajno, pogrešno ili namjerno - povećava, nedavnom primjenom novih vrsta nuklearnog oružja, napuštanjem dugogodišnjih sporazuma o kontroli oružja i vrlo stvarne opasnosti od kibernetičkih napada na nuklearnu infrastrukturu. Poslušajmo upozorenja znanstvenika, liječnika i drugih stručnjaka. Ne smijemo hodati mjesečareći u krizu još većih razmjera od one koju smo doživjeli ove godine. 

Nije teško predvidjeti kako bi ratoborna retorika i loša prosudba vođa nuklearno naoružanih nacija mogli rezultirati nesrećom koja bi zahvatila sve nacije i sve ljude. Kao bivši predsjednici, bivši ministri vanjskih poslova i bivši ministri obrane Albanije, Belgije, Kanade, Hrvatske, Češke, Danske, Njemačke, Grčke, Mađarske, Islanda, Italije, Japana, Latvije, Nizozemske, Norveške, Poljske, Portugala, Slovačke, Slovenija, Južna Koreja, Španjolska i Turska - koje sve tvrde da su zaštićene nuklearnim oružjem saveznika - pozivaju sadašnje čelnike da se založe za razoružanje prije nego što bude prekasno. Očito polazište za čelnike naših zemalja bilo bi izjaviti bez rezerve da nuklearno oružje nema legitimnu svrhu, vojnu ili stratešku, u svjetlu 
katastrofalne posljedice njegove uporabe za ljude i okoliš. Drugim riječima, naše zemlje moraju odbiti svaku ulogu koju nuklearno oružje dobiva u našoj obrani. 

Tvrdeći da nas nuklearno oružje štiti, promičemo opasno i pogrešno uvjerenje da nuklearno oružje poboljšava sigurnost. Umjesto da dopustimo napredak prema svijetu bez nuklearnog oružja, mi ga sprječavamo i nastavljamo nuklearne opasnosti, a sve u strahu da ne uznemirimo naše saveznike koji se drže tog oružja za masovno uništenje. Međutim, prijatelj može i treba progovoriti kada se drugi prijatelj upusti u nepromišljeno ponašanje koje ugrožava njihov život i život drugih. 

Jasno je da je u tijeku nova utrka nuklearnog naoružanja i hitno je potrebna utrka za razoružanje. Vrijeme je da se zauvijek stane na kraj eri ovisnosti o nuklearnom oružju. 2017. godine 122 zemlje poduzele su hrabar i prijeko potreban korak u tom smjeru prihvativši Ugovor o zabrani nuklearnog oružja, prekretnički svjetski ugovor koji nuklearno oružje stavlja na istu pravnu osnovu kao i 
kemijskog i biološkog oružja i uspostavlja okvir za njegovu provjerljivu i nepovratnu eliminaciju. Uskoro će postati obvezujuće međunarodno pravo. 

Do danas su se naše zemlje odlučile ne pridružiti se svjetskoj većini u podržavanju ovog sporazuma, ali ovo je stav koji naši čelnici moraju preispitati. Ne možemo si priuštiti kolebanje pred ovom egzistencijalnom prijetnjom čovječanstvu. Moramo pokazati hrabrost i poželjeti se i pridružiti se sporazumu. Kao države stranke, mogli bismo ostati u savezništvu s državama nuklearnim oružjem, jer u samom ugovoru ili u našim obrambenim ugovorima ne postoji ništa što bi to moglo spriječiti. Međutim, bili bismo zakonski obvezni, nikada i ni pod kojim okolnostima, pomagati ili poticati svoje saveznike da koriste, prijete da će koristiti ili posjedovati nuklearno oružje. S obzirom na široku narodnu potporu razoružanju u našim zemljama, ovo bi bila neosporna i vrlo hvaljena mjera. 

Ugovor o zabrani važno je pojačanje Ugovora o neširenju oružja, koji je danas star pola stoljeća i koji, iako je bio izuzetno uspješan u suzbijanju širenja nuklearnog oružja u više zemalja, nije uspio uspostaviti univerzalni tabu protiv posjedovanje nuklearnog oružja. Pet nuklearno naoružanih nacija koje su posjedovale nuklearno oružje kada su pregovarali o NPT-u - Sjedinjene Države, Rusija, Britanija, Francuska i Kina - izgleda da to vide kao dozvolu za trajno zadržavanje svojih nuklearnih snaga. Umjesto da se razoružaju, oni jako ulažu u nadogradnju svojih arsenala, s planovima da ih zadrže dugi niz desetljeća. To je očito neprihvatljivo. 

Ugovor o zabrani usvojen 2017. može pomoći u okončanju desetljeća paralize razoružanja. To je svjetionik nade u vrijeme tame. Omogućuje zemljama da se pretvore u najviše multilateralno pravilo protiv nuklearnog oružja i vrše međunarodni pritisak da djeluju. Kao što prepoznaje njegova preambula, učinci nuklearnog oružja „nadilaze nacionalne granice, imaju ozbiljne posljedice na ljudski opstanak, okoliš, društveno-ekonomski razvoj, svjetsku ekonomiju, sigurnost hrane i zdravlje sadašnjih i budućih generacija. , a imaju nesrazmjeran učinak na žene i djevojke, čak i kao rezultat ionizirajućeg zračenja. '

S gotovo 14.000 1945 nuklearnih oružja smještenih na desecima mjesta širom svijeta i na podmornicama koje u svako doba patroliraju oceanima, sposobnost uništenja nadmašuje našu maštu. Svi odgovorni čelnici moraju djelovati sada kako bi osigurali da se strahote XNUMX. više nikad ne ponove. Prije ili kasnije, naša će sreća nestati ako ne budemo djelovali. The Ugovor o zabrani nuklearnog oružja postavlja temelje za sigurniji svijet, oslobođen ove egzistencijalne prijetnje. Moramo ga sada prihvatiti i raditi na tome da se i drugi pridruže. Ne postoji lijek za nuklearni rat. Naša jedina opcija je to spriječiti. 

Lloyd Axworthy, Bivši ministar vanjskih poslova Kanade 
Ban Ki-moon, bivši glavni tajnik UN-a i bivši južnokorejski ministar vanjskih poslova 
Jean Jacques Blais, bivši kanadski ministar obrane 
Kjell Magne Bondevik, bivši premijer i bivši ministar vanjskih poslova Norveške 
Ylli bufi, bivši premijer Albanije 
Jean Chretien, bivši premijer Kanade 
Willy claes, bivši glavni tajnik NATO-a i bivši ministar vanjskih poslova Belgije 
Erik derycke, bivši ministar vanjskih poslova Belgije 
Joschka Fischer, bivši njemački ministar vanjskih poslova 
Franco Fratti, bivši ministar vanjskih poslova Italije 
Ingibjörg Solrún Gísladóttir, bivši ministar vanjskih poslova Islanda 
Bjorn Tore Godal, bivši ministar vanjskih poslova i bivši ministar obrane Norveške 
Bill Graham, bivši ministar vanjskih poslova i bivši ministar obrane Kanade 
Hatoyama Yukio, bivši premijer Japana 
Thorbjørn Jagland, bivši premijer i bivši ministar vanjskih poslova Norveške 
Ljubica Jelušić, bivši ministar obrane Slovenije 
Talavs Jundžis, bivši ministar vanjske obrane Latvije 
Jan Kavan, bivši ministar vanjskih poslova Češke Republike 
Lodz Krapež, bivši ministar obrane Slovenije 
Cirts Valdis Kristovskis, bivši ministar vanjskih poslova i bivši ministar obrane Latvije 
Aleksander Kwasniewski, bivši predsjednik Poljske 
Yves Leterme, bivši premijer i bivši ministar vanjskih poslova Belgije 
Enrico Letta, bivši premijer Italije 
Eldbjørg Løwer, bivši norveški ministar obrane 
mogens lykketoft, bivši ministar vanjskih poslova Danske 
John mccallum, bivši kanadski ministar obrane 
John Manley, Bivši ministar vanjskih poslova Kanade 
Rexhep Meidani, bivši predsjednik Albanije 
Zdravko Mrsić, bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske 
Linda Murniece, bivši ministar obrane Latvije 
Nano Fatos, bivši premijer Albanije 
Holger K. Nielsen, bivši ministar vanjskih poslova Danske 
Andrzej Olechowski, bivši ministar vanjskih poslova Poljske 
kjeld olesen, bivši ministar vanjskih poslova i bivši ministar obrane Danske 
Anna palača, bivši ministar vanjskih poslova Španjolske 
Teodoros Pangalos, bivši ministar vanjskih poslova Grčke 
Jan Pronck, bivši (vršitelj dužnosti) ministra obrane Nizozemske 
Vesna Pusić, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova 
Dariusz Rosati, bivši ministar vanjskih poslova Poljske 
Rudolf oštro, bivši njemački ministar obrane 
juraj schenk, bivši ministar vanjskih poslova Slovačke
Nuno Severiano Teixeira, bivši portugalski ministar obrane
Jóhanna Sigurðardóttir, bivši premijer Islanda 
Össur Skarphéðinsson, bivši ministar vanjskih poslova Islanda 
Javier Solana, bivši glavni tajnik NATO-a i bivši ministar vanjskih poslova Španjolske 
Anne-Grete Strøm-Erichsen, bivši norveški ministar obrane 
Hanna suchocka, bivši premijer Poljske 
szekeres imre, bivši mađarski ministar obrane 
Tanaka makiko, bivši ministar vanjskih poslova Japana 
Tanaka naoki, bivši japanski ministar obrane 
Danilo Turk, bivši predsjednik Slovenije 
Hikmet Sami Turk, bivši turski ministar obrane 
John N Turner, bivši premijer Kanade 
Guy Verhofstadt, bivši premijer Belgije 
Knut Vollebæk, bivši ministar vanjskih poslova Norveške 
Carlos Westendorp i voditelj, bivši ministar vanjskih poslova Španjolske