Žalba zbog prisutnosti nuklearnog oružja u Italiji

Autor: Alessandro Capuzzo

Dana 2. listopada Tužiteljstvu Suda u Rimu poslana je tužba koju su pojedinačno potpisala 22 člana pacifističkih i antimilitarističkih udruga: Abbasso la guerra (Dolje rat), Donne e uomini contro la guerra (Žene i muškarci protiv rata), Associazione Papa Giovanni XXIII (Udruženje pape Ivana XXIII.), Centro di documentazione del Manifesto Pacifista Internazionale (Dokumentacijski centar međunarodnog pacifističkog manifesta), Tavola della Pace Friuli Venezia Giulia (Stol mira u Furlaniji-Julijskoj krajini), Rete Diritti Accoglienza Solidarietà Internazionale (International Solidarity Welcome Rights Network), Pax Christi, Pressenza, WILPF, Centro sociale 28 maggio (Društveni centar 28. svibnja), Coordinamento No Triv (No Triv koordinator) i privatni građani.

Među pritužiteljima su bili sveučilišni profesori, odvjetnici, liječnici, esejisti, volonteri, odgojitelji, domaćice, umirovljenici, oci Comboni. Neki od njih su dobro poznati, kao što su Moni Ovadia i pater Alex Zanotelli. Glasnogovornik 22 je odvjetnik Ugo Giannangeli.

Odvjetnici Joachim Lau i Claudio Giangiacomo iz IALANA Italia podnijeli su tužbu u ime tužitelja.

Pritužbu su promotori ilustrirali na konferenciji za novinare održanoj, znakovito, ispred vojne baze Ghedi, gdje ovlašteni izvori vjeruju da se nalaze nuklearni uređaji.

Fotografije tiskovne konferencije na kojoj je predstavljena pritužba, ispred nuklearne zračne baze Ghedi

Od njih se traži da istraže prisutnost nuklearnog oružja u Italiji i moguće odgovornosti

Tužba podnesena 2. listopada 2023. pred Uredom tužitelja Suda u Rimu traži od istražnih sudaca da istraže, prije svega, utvrđivanje prisutnosti nuklearnog oružja na talijanskom teritoriju i, posljedično, moguće odgovornosti, također od kriminalnog gledišta, zbog njegovog uvoza i posjedovanja.

U tužbi se navodi da se prisutnost nuklearnog oružja na talijanskom teritoriju može smatrati istinitom iako to nikada nisu službeno priznale razne vlade koje su uslijedile. Izvori su brojni i kreću se od nikad demantiranih novinarskih članaka do autoritativnih znanstvenih časopisa i političkih događanja.

Izvješće razlikuje nacionalne i međunarodne izvore.

Među prvima je odgovor ministra Maura na zastupničko pitanje od 17. veljače 2014., odgovor koji, pokušavajući legitimizirati prisutnost uređaja, implicitno priznaje njihovo postojanje. Izvori također uključuju dokument CASD-a (Centar za visoke obrambene studije) i CEMISS-a (Vojni centar za strateške studije).

Brojni su i međunarodni izvori. Vrijedno je istaknuti istragu Bellingcata (udruge istraživača, akademika i istraživačkih novinara) od 28. svibnja 2021. Rezultati ove istrage su paradoksalni, jer dok europske vlade ustraju u skrivanju svih informacija, američka vojska koristi aplikacije za pohranjivanje velika količina podataka potrebnih za pohranu topništva. Dogodilo se da zapisi tih aplikacija postanu javna domena zbog nemara američke vojske pri korištenju istih.

Na temelju brojnih navedenih izvora može se smatrati izvjesnom prisutnost nuklearnih naprava u Italiji, konkretno oko 90 u bazama Ghedi i Aviano.

U pritužbi se podsjeća da je Italija ratificirala Ugovor o neširenju oružja (NPT)

U tužbi se podsjeća da je Italija ratificirala Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT) 24. travnja 1975., koji se temelji na načelu da se države koje posjeduju nuklearno oružje (zvane "nuklearne zemlje") obvezuju da neće prenositi nuklearno oružje onima koje posjeduju ne posjeduju ih (nazivaju se "nenuklearne zemlje"), dok se potonje, uključujući Italiju, obvezuju da neće primiti i/ili steći izravnu ili neizravnu kontrolu nad nuklearnim oružjem (članci I, II, III).

Italija, s druge strane, nije potpisala niti ratificirala Ugovor o zabrani nuklearnog oružja koji je Opća skupština UN-a odobrila 7. srpnja 2017. i koji je stupio na snagu 22. siječnja 2021. Čak i u nedostatku ovog potpisa bi izričito i automatski kvalificirao posjedovanje nuklearnog oružja kao nezakonito, pritužba tvrdi da je nezakonitost istinita.

Zatim daje analitički pregled različitih zakona o oružju (Zakon 110/75; Zakon 185/90; Zakon 895/67; TULPS Testo Unico delle leggi di pubblica sicurezza) i zaključuje izjavom da atomske naprave spadaju u definiciju "ratnog oružja" (Zakon 110/75) i "materijala za oružje" (Zakon 185/90, čl. 1).

Konačno, pritužba se bavi pitanjem prisutnosti ili nepostojanja uvoznih dozvola i/ili odobrenja, s obzirom da njihova potvrđena prisutnost na teritoriju nužno pretpostavlja njihov prelazak preko granice.

Šutnja o prisutnosti atomskog oružja također neizbježno utječe na prisutnost ili nepostojanje uvoznih dozvola. Svako ovlaštenje također bi bilo u sukobu s člankom 1. Zakona 185/90, koji utvrđuje: "Izvoz, uvoz, tranzit, prijenos unutar zajednice i posredovanje materijala za oružje, kao i prijenos relevantnih proizvodnih dozvola i preseljenje proizvodnje , mora prilagoditi talijanskoj vanjskoj i obrambenoj politici. "Takve operacije regulira država u skladu s načelima republikanskog ustava, koji odbacuje rat kao sredstvo rješavanja međunarodnih sporova."

Tužba ukazuje na Ured tužitelja u Rimu kao nadležan forum za neizbježnu upletenost talijanske vlade u upravljanje nuklearnim oružjem.

Tužbu, potkrijepljenu s 12 aneksa, potpisuje 22 aktivista, pacifista i antimilitarista, od kojih su neki na visokim položajima u nacionalnim udrugama.